Epidemija „umjetničkih“ uništavanja hrvatskih zastava

Dekadencija Europe i ostatka tzv. demokratskog svijeta dovela je do stvaranja kaste samozvanih umjetnika. Oni s umjetnošću nemaju nikakve veze, ne posjeduju nikakvo likovno, glazbeno ni ino umijeće, već su obični politički aktivisti. Zajedničko im je što uglavnom zastupaju rodnu ideologiju i seksualne slobode, marksizam, borbu protiv klimatskih promjena, zaštitu migranata, veganstvo ... Načelno su antiglobalisti iako se koriste globalističkim metodama (internet, društvene mreže, globalistički kapital kao podlogu svog financiranja). U Hrvatskoj, osim navedenih tema, zajednički im je topos dekonstrukcija svih hrvatskih integrativnih narativa. Tako im smetaju hrvatski športski uspjesi, Domovinski rat i svi hrvatski nacionalni simboli među kojima se na prvom mjestu nalazi hrvatska zastava.

O odnosu ovih nazovi umjetnika prema hrvatskoj zastavi, Suzana Marjanić iz Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu napisala je članak Art-veksilologija domaćega postsocijalizma ili zastava kao subverzivan umjetnički simbol, objavljen u časopisu Narodna umjetnost, br. 49/2, 2012, str. 157–183 (dostupan na poveznici). Pišući o ovome fenomenu na afirmativan način ovdje je navela čitav niz tzv. umjetničkih praksi koji su kao motiv rabili hrvatsku zastavu. Tako je hrvatska zastava korištena u različitim fotomontažama, izvedena u crno-bijeloj verziji, potapana u vodi, tijekom izložbe Mauzer je prana dok su se izgovarala imena poginulih Srba u Oluji itd. Siniši Labroviću je pak, u performansu „U se“, hrvatska zastava, koja je bila zavezana oko vrata dok je za stolom jeo janjetinu, poslužila kao ubrus o koji je brisao masne ruke.

Među ovim „umjetničkim“ praksama naveden je i slučaj samozvanog umjetnika Janeza Janše (pravim imenom Emila Hrvatina, rodom iz Matulja) koji je 2010. godine na Festivalu izvedbenih umjetnosti Zoom, održanom u riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti pozvao publiku da škarama izreže zastavu RH. U sklopu izložbe postavljena je hrvatska zastava, škare i uputa: »Sram vas je vlastitog naroda. Uzmite škare i razrežite zastavu. Odrezane komadiće ostavite na tlu«. Budući da su neki posjetitelji to i učinili, riječki umjetnik Krešo Mustać protiv autora izložbe, udruge Drugo more i navedenog muzeja podnio je kaznenu prijavu. U obranu tzv. umjetnika Janše stali su Alen Čemeljić u Sušačkoj reviji, Ernest Marinković u srpskim Novostima, Hrvoje Marjanović na Indeksu, Boris Dežulović, Miljenko Jergović i brojni drugi ljubitelji hrvatske države. Županijsko državno odvjetništvo je tužbu odbacilo ocijenivši predmetno rezanje hrvatske zastave kao umjetnički čin, a ne vrijeđanje države.

Godine 2015., opet u Rijeci, Frljić je u predstavi Vaše nasilje, naše nasilje iskoristio hrvatsku zastavu na način da ju je glumica izvadila iz vagine. Za nešto slično je u Poljskoj dobio kaznenu prijavu, dok je u Austriji zaradio tek kritike u kojoj je predstava opisana riječima „glupave jednostavnosti, sirovosti, amaterizma i grčevitih nastojanja šokiranja“. Direktor zurichskog kazališta još je neskloniji autoru, kome u svome otvorenom pismu otkazuje suradnju jer nije uvjeren u umjetničku kvalitetu predstave. No što znaju Švicarci i Austrijanci o umjetničkoj kvaliteti?

Danas u Hrvatskoj vlada epidemija „umjetničkih“ uništavanja hrvatskih zastava. Na brojnim festivalima Lara Mandli odjevena u kratku crvenu suknju s navijačkom majicom u svome „performansu“ Imamo Hrvatsku!: crven, bijeli, drugi riba, pere i boji zastavu te sama sebe mrlja bojama, a na mjestu grba lijepi LGBT zastavu duginih boja. Već spomenuti Siniša Labrović kontinuirano je opsjednut hrvatskom zastavom. Tako je na obilježavanju završetka predsjedanja Hrvatske Europskom unijom izložio niz uništenih, zapaljenih i preinačenih hrvatskih zastava. „Performans“ je nazvao Navlažena domovina.

Sve ovo nabrojeno i još mnogo više čini se pod izlikom umjetničkih sloboda i javnim novcem. No nije sve umjetnost. Barem tako kažu drugovi koji su skovali neologizam artivizam. Drugovi su znali i tko su fašisti kada su ih ubijali pod geslom smrt fašizmu, sloboda narodu. Smatrajući klerofašistom svakog tko se prekriži prije jela. Promatrajući zastave duginih boja koje upravo danas (9. listopada 2025.) postavljaju na riječkom Korzu, razmišljao sam što bi mi se dogodilo da ovoj zastavi učinim ono što oni rade hrvatskoj. Jedan prijatelj mi je odgovorio da bih bio medijski razapet, osuđen zbog uznemiravanja javnosti i izgubio posao. No kako sam odgojen da ne budem vulgaran te smatram kulturu uzdizanjem ljudskog duha, takav čin ne bih nikada niti izveo. Još uvijek vjerujem da riječ ima moć, a da svjetlo i istina pobjeđuju tamu i laž. Pokažimo im kakvi Hrvati mogu biti. Pokažimo im vjeru, ljubav, poštenje i zajedništvo. I birajmo sposobne i moralne ljude na mjesta koja upravljaju lokalnom samoupravom, državom i njezinim institucijama te osvojimo prostor kulture kvalitetnim sadržajem.

Željko Bistrović